|
NATO
AGRESIJA
O PRAVNIM PITANJIMA ORUZANE AGRESIJE NATO NA SRJ |
|
Uvod legal issues Prvi od ciljeva Povelje Ujedinjenih Nacija (glava 1, glan 1) je: - da razvija prijateljske odnose medju nacijama zasnovane na celu ravnopravnosti - da ostvari medjunarodnu saradnju u resavanju medjusobnih problema - U clanu 2. Povelje predvidjeno je da Organizacija radi na sledeci nacelima: 1. O PROTIVPRAVNOSTI ORUZANOG NAPADA NATO Oruzana agresija, zemalja clanica NATO, protivna je osnovnim principima Povelje Ujedinjenih Nacija, jer pre svega, umesto da se sporna pitanja na Kosovu resavaju mirnim putem, sto Povelja proklamuje, NATO pokusava da ih resi silom. Pogazena su nacela pravde i medjunarodnog prava o suverenosti i jednakosti zemalja clanica, te da se ne moze oruzano intervenisati bez odluke Saveta bezbednosti OUN. Grubo je narusena suverenost SRJ, koja je ovlascena da na podrucja
SRJ resava sva unutrasnja pitanja, prema clanu 2. tacka 7. Povelja
Ujedinjenih Nacija. Jugoslavija se legitimno bori protiv terorista na
Kosovu, koje NATO uzima u zastitu ne zbog njih niti zbog kosovskih
Albanaca-Siptara, vec jedino radi svojih interesa i potreba da zavlada
i ovim - jugoslovenskim prostorom. Kosovski problem, problem ljudskih
prava, moralni principi su samo izgovori za oruzanu intervenciju. Ni u
jednom kraju sveta, NATO ne resava oruzanim napadom, ovakve stvarne a
pogotovu ne izmisljene probleme. 2. O PRAVNOJ SNAZI POVELJE UN Sledece pitanje o kome bi vredelo, o kome bi imalo smisla, govoriti je pitanje pravne snage Povelje Ujedinjenih Nacija i ugovora o osnivanju NATO-a. Prema clanu 53. Povelje Ujedinjenih Nacija propisano je da se nikakva prinudna akcija po regionalnim ugovorima nece moci preduzeti bez odobrenja saveta bezbednosti. Kako su sve zemlje clanice NATO clanice i UN valja imati u vidu da je Poveljom resenom pitanje uskladjenosti odnosno podudarnosti i pravne snage Povelje UN i drugih bilateralnih ili multilateralnih odnosno regionalnih ugovora. Pitanje je: Sta je starije Povelja UN ili Ugovor o osnivanju NATO??? U clanu 103 Povelje predvidjeno je da nepodudarnost Povelje i drugog
ugovora za clanice Organizacije Ujedinjenih Nacija podrazumeva
da ce se primenjivati povelja UN odnosno DA CE TO PRAVO BITI
MERODAVNO. 3. ZASTO ORUZANI NAPAD? Postavlja se normalno pitanje: Zasto su se zemlje clanice NATO odlucile
na ovakvu oruzanu agresiju??? RAT NAM NIJE OBJAVLJEN NI OD JEDNE ZEMLJE Nijedna od zemalja clanica NATO-a nije nam objavila rat. Postavlja se logicno pitanje zasto nas bombarduju bez objave rata??? Zbog toga sto se na ovaj nacin prikriva, izbegava ili zamagljuje odgovornost sefova drzava, vrhovnih predstavnickih tela u svim drzavama koje normalno donose odluku o ratu i miru, za izazvani oruzani sukob. Drzave clanice NATO-a prenose deo svog suvereniteta na NATO i stavljaju na raspolaganje deo svojih oruzanih snaga, ali moramo imati u vidu da su drzave medjunarodno pravni subjekti, NATO nije medjunarodno pravni subjekt, nije suverena drzava, nema prakticno imovine, sem imovine zemalja clanica, ne odgovara po nacelima medjunarodnog javnog prava, niti po nacelima privatnog prava za naknadu stete. Prema tome pitanje politicke i pravne odgovornosti za izazivanje oruzanog sukoba - agresije na Jugoslaviju, drzave clanice NATO-a su prenele na NATO. One su se drugim recima zaklonile iza NATO-a. Kao jedan od glavnig razloga koga je generalni sekretar NATO-a, Havier Solana izneo u stampi za napad na Jugoslaviju, je odbrana moralnih vrednosti na kojima ce se Evropa bazirati. Molim Vas lepo, odbrana moralnih vrednosti nije u medjunarodno-pravnom
smislu nikakav razlog za oruzani napad grupe drzava udruzenih u NATO na
jednu suverenu zemlju. Ocigledno se radi o pribavljanju medijskih pokrica,
medijskih lazi, da bi se oruzani napad opravdao, odnosno da bi se neuspeh
oruzanog napada koji je do sada evidentan, sem uzasnih razaranja,
opravdao. Izvan pravnih aspekata ovih pitanja, mislim da moramo napomenuti
da je strahovita medijska priprema uoci oruzanog napada, pa i u toku samog
napada simptomaticna i da ona sluzi za pokrice i prikrivanje pravnih
ciljeva, a i za opravdanje oruzanog napada na suverenu drzavu. Vecina
gledalaca televizije, slusalaca radija, citalaca novina razumese, da ne
mogu znati sve pravne politicke ciljeve i finese medjunarodno-pravnih
odnosa, to su posebne, to su posebne discipline i za profesionalce. Zbog
toga ispaljivanje parola kao sto su odbrana moralnih vrednosti i tako
dalje, predstavlja samo bacanje prasine u oci, zamagljivanje odgovornosti
za rat. 4. ODGOVORNOST ZA AGRESIJU I MEDJUNARODNI SUD PRAVDE Razume se, postavice se pitanje okoncanja ovog sukoba i pitanje odgovornosti
za izazvani oruzani napad na SR Jugoslaviju. Sto se tice odgovornosti za naknadu stete, u principu, domaci sudovi mogu biti nadlezni za presudjenje sporova u kojima ce tuzilac biti jugoslovenska strana, fizicko ili pravno lice, a tuzeni najpre bih rekao clanica NATO, ako se to moze utvrditi drzava cije su snage izazvale stetu, a ako se to ne moze utvrditi onda sve zemlje clanice NATO-a, koje ucestvuju u oruzanom sukobu. Manji problem kod ovakvih sporova bice donosenje presude. Daleko veci problem bice izvrsavanje, odnosno izvrsenje takve jedne sudske odluke, zbog toga sto je to odluka domaceg suda, koja podleze kasnije dobijanju klauzule da je ona izvrsna, priznavanju i izvrsenju takve odluke u jednoj stranoj drzavi. Imajuci u vidu odnos snaga u svetu smatram da ce to biti djavolski tezak posao. Sto se tice odluke Medjunarodnog suda pravde, zemlje clanice Ujedinjenih Nacija su duzne da izvrsavaju odluke medjunarodnog suda pravde. O OGRANICENOM SUVERENITETU Pitanje kojim se takodje moramo baviti, kada se ova tema razmatra, je
pitanje ogranicenog suvereniteta koje NATO u svakom slucaju postavlja
na najizrazitiji nacin sada, zahtevima za novo uredjenje sveta odnosno
novi svetski poredak. Taj novi svetski poredak je u stvari poredak
zasnovan na primeni sile A NE NA PRAVU. Zahtevi zemalja kontakt grupe, bez Rusije, bili su jasni - da
se dozvoli da zemlje clanice NATO-a uz ucesce i Rusije, koja nije clan
NATO-a, stupe na teritoriju Jugoslavije i da one ucestvuju u implementaciji
odnosno sprovodjenju sporazuma koji je bio predlozen u Rambujeu ili drugog
sporazuma. Razume se da je to Jugoslavija odbila, jer to znaci da bi
se ona dobrovoljno odrekla ovog suvereniteta. Ocigledno je protivpravnost napada zemalja NATO-a. Imajuci u vidu bezobzirnost i upornost NATO-a u agresiji na Jugoslaviju
bojim se da je ova godina, kraj drugog milenijuma, kada Medjunarodno
javno pravo dozivljava pomracenje ali da je istovremeno zapaljen medjunarodnim
odnosima. Podseticu Vas da je svojevremeno De Gol, uvidevsi prevelik uticaj SAD na rad Organizacije Ujedinjenih Nacija izjavio: Organizacija ili dezorganizacija. Ali setimo se reci Kutuzova u vreme Napoleonovog pohoda na Rusiju: Izdrzati, izdrzati, izdrzati… (Tako je govorio i Velington u bitci sa Napoleonom). Pancevo, 21. 04. 1999. |
| NATO AGRESIJA |